O medijaciji

Medijacija je proces pregovaranja uz pomoć treće, neutralne osobe (medijatora) koja olakšava stranama u sporu da postignu sporazum, kojim se razriješava spor i nanovo uređuju međusobna prava i obaveze, stvaraju uslovi buduće saradnje. Medijacija se može primijeniti kao izbor: prije sudskog postupka, umjesto sudskog postupka, kao dopuna sudskom postupku. Ukoliko se u postupku medijacije ne postigne sporazum među stranama u sporu, stranke se mogu vratiti sudskom postupku.

Koji sporovi:
Medijacija je moguća u svim sporovima sem onim za koje je propisana isključiva nadležnost suda ili drugog organa.

Sud je dužan da posebnim rješenjem uputi stranke na prvi sastanak sa medijatorom:
– ako je jedna od stranaka Crna Gora, Glavni grad, Prijestonica, odnosno opština;
– u privrednim sporovima, osim u sporovima sa međunarodnim elementom, u sporovima iz odnosa na koje se primjenjuje statusno (kompanijsko) pravo i u sporovima u kojima je stranka u stečajnom postupku upućena na parnični postupak,
– i u drugim slučajevima propisanim posebnim zakonom, posebno u porodičnim sporovima.

Stranka koja namjerava da pokrene postupak pred sudom dužna je da se prije njegovog pokretanja obrati Centru radi pokušaja rješavanja spora medijacijom a obje stranke su dužne da prisustvuju prvom sastanku sa medijatorom u sporovima:
• koji su zakonom kojim se uređuje parnični postupak propisani kao sporovi male vrijednosti;
• radi naknade štete iz ugovora o osiguranju ako je jedna od stranaka društvo za osiguranje;
• za koje je posebnim zakonom propisana ta obaveza.

Ko su učesnici: strane u sporu, uz koje učesnici mogu da budu i njihovi advokati

Odluka o ulasku u postupak medijacije slobodna volja strana u sporu, sporazumno biranje medijatora

Kada: Medijaciju, kao način alternativnog načina rješavanja sporova, moguće je primijeniti prije pokretanja sudskog postupka direktnim obraćanjem Centru za alternativno rješavanje sporova i u bilo kojoj fazi sudskog postupka.

Ugovorena medijacija
Stranke se mogu ugovorom obavezati da će konkretan spor ili sve sporove koji mogu nastati iz određenog pravnog odnosa (ugovorna klauzula), pokušati da riješe medijacijom prije pokretanja postupka pred sudom. Ako se spor iz stava 1 ovog člana ne riješi medijacijom, stranka može tužbom pokrenuti spor pred nadležnim sudom

Zašto:
Zato što medijacija:
• omogućava jasnije sagledavanje situacije,
• donošenje rješenja koje je podjednako prihvatljivo za obje strane,
• čuva ili uspostavlja komunikaciju i povjerenje između strana u sporu,
• čuva lične i imovinske interese,
• štedi vrijeme i finansije.

Ko su medijatori
Medijator je lice koje sprovodi postupak medijacije i pomaže strankama da postignu poravnanje, bez ovlašćenja da im nametne obavezno rješenje, a kome je izdata licenca za rad, u skladu sa ovim zakonom. Medijatori mogu biti pravnici, socijalni radnici, psiholozi, pedagozi, profesori koji su dodatno obučeni za medijaciju u sporovima

Određivanje medijatora
Ako stranke u sporazumu o medijaciji nijesu odredile medijatora, medijatora određuje Centar po redosljedu iz registra medijatora. Ako je u postupku medijacije potrebno da medijator raspolaže posebnom stručnošću i iskustvom, Centar može da odredi medijatora mimo redosljeda. Posebna stručnost i iskustvo cijene se na osnovu završenih obuka i broja riješenih predmeta u postupku medijacije iz oblasti koje su u vezi sa predmetom spora povodom kojeg je pokrenut postupak medijacije.

Naknada za rad medijatora: Visina nagrade za rad medijatora i naknade troškova medijatora u postupku medijacije određena je Uredbom o visini nagrade za rad i naknade troškova medijatora.

Rok za postizanje sporazuma:
Sporazumom o medijaciji se određuje i rok za okončanje medijacije. Postupak medijacije radi postizanja sporazuma bračnih supružnika o vršenju roditeljskog prava poslije razvoda braka i sporazuma o podjeli zajedničke imovine mora se sprovesti u roku od 60 dana od dana početka postupka medijacije.

Završetak medijacije:
U postupku medijacije na koji je stranke uputio sud, poravnanje zaključeno pred medijatorom Centar za alternativno rješavanje sporova dostavlja sudu na potvrđivanje. Ukoliko se radi o sporu povodom kojeg nije pokrenut sudski postupak, odnosno u sporu u kojem je sudski postupak okončan povlačenjem tužbe, poravnanje stiče svojstvo izvršne isprave potvrđivanjem od strane nadležnog suda, odnosno sačinjavanjem notarskog zapisnika u skladu sa zakonom kojim se uređuje notarska djelatnost.

Šta ako ne dođe do sporazuma: spor se rješava u sudskom postupku, a podaci iznijeti u postupku medijacije ne mogu se koristiti u sudskom postupku ni u druge svrhe – ostaju povjerljivi.

Medijacija u porodičnim sporovima
Medijacija kao alternativni način rješavanja spora je posebno važna za porodične sporove, uključujući:
• razvod braka,
• vršenje roditeljskog prava,
• održavanje ličnih odnosa između djece i roditelja, drugih djetetovih srodnika,
• izdržavanje,
• podjela zajedničke imovine,
jer medijator usmjerava partnere da zajednički razmotre sve posljedice razvoda braka. Tako pomaže partnerima da sa što više sporazumijevanja i odgovornosti urede svoje lične i imovinske odnose. Takođe, medijator usmjerava partnere da razmisle i sporazumiju se o načinu na koji će brinuti o svojoj djeci nakon razvoda, posebno o roditeljskim obavezama i pravima prema djeci. Sve to doprinosi da se partneri ne razilaze neprijateljski i otvara mogućnost za roditeljsku saradnju koja stavlja dijete na prvo mjesto.

Medijacija je posebno preporučljiva metoda u rješavanju porodičnih sukoba zato što:
• porodični sporovi/sukobi utiču na sve članove porodice, posebno na najranjivije u porodičnim sporovima
• su pravna pitanja veoma isprepletena sa jakim emocijama
• porodični sporovi/sukobi uključuju osobe koje će biti u međusobnom odnosu i u budućnosti,
• jer su porodične veze neraskidive nerazriješeni i dugotrajni porodični sporovi mogu negativno uticati na djecu
• medijacija omogućava sporazumno rješavanje porodičnog spora, uređenje međusobnih prava i obaveza i buduće saradnje, bez utvrđivanja koja je strana u postupku u pravu.
• medijacija pruža dobru šansu za dalji život razvedenih roditelja – prvenstveno za dobar rast i razvoj njihovog djeteta jer čuva njihove lične i imovinske interese i porodične veze.

Medijacija u privrednim sporovima
Medijacija u privrednim sporovima je podrška u dijalogu ili u pregovaranju povodom neslaganja, konflikta ili spora, u čemu pomaže treća osoba od povjerenja – medijator, s ciljem postizanja poravnanja. Strankama medijacija pruža priliku da sjednu zajedno za sto i obnove komunikaciju, razumijevanje i povjerenje, i suprotstavljanje zamijene saradnjom. Medijacija nije alternativa parnici, već neuspjelim pregovorima, i ona ne nudi rješenja niti pravne savjete.
Kada su u pitanju privredni sporovi, stranke su ponekad spremne za medijaciju tek kada se iscrpe u pravnoj borbi u parnici i kada postanu svjesne da ona ne ispunjava njihova očekivanja. Međutim, medijacija se može započeti u svako doba, u bilo kojoj fazi, nezavisno od toga da li su stranke pokrenule parnicu (arbitražu).
Medijacija je posebno preporučljiva metoda u rješavanju konflikata u privrednim sporovima zato što:
• U medijaciji niko ne odlučuje umjesto stranaka, i oni su gospodari svog spora. Stranke imaju punu kontrolu i nad postupkom i nad njegovim rezultatom (poravnanjem).
• U medijaciji stranke imaju priliku da kažu sve što je njima važno, a neproduktivno suprotstavljanje u sporu, u medijaciji se zamjenjuje saradnjom koja je ključ za rješenje.
• U medijaciji se primarno utvrđuje šta stranke stvarno žele (šta im je potrebno), a ne šta mogu da dobiju na osnovu prava.
• Rješenje u medijaciji se primarno postiže na osnovu poslovnih, a ne pravnih načela.
• U medijaciji stranke postižu sopstveno rješenje i zato ga dobrovoljno izvršavaju.
• U medijaciji postoje veliki izgledi da se spor riješi u jednom danu, već na prvom sastanku
• Zbog brzine medijacije, stranke ostvaruju uštede svih svojih resursa, a troškovi postupka su mnogo niži, jednokratni i podijeljeni.
• U medijaciji privrednici isključuju rizike suđenja i čuvaju sopstveni poslovni ugled.
• Medijacija zahtijeva sasvim drugačiju komunikaciju od one koja je do spora dovela ili od one u parnici.