February 2021

Istorijski razvoj alternativnog rješavanja sporova

Model rješavanje sporova sa pozicije prava danas je još uvijek primarni i dominantni metod rješavanja pravnih sporova. Međutim, uporedo, a sve više i ravnopravno sa njim primenjuju se i različiti metodi za mirno rješavanje sporova, za koje se koristi zajednički naziv “alternativno rješavanje sporova” ( skraćeno ARS) ili engleska skraćenica ADR (Alternative Dispute Resolution). U nekim državama kao što su Kina, Japan, Liberija primjena alternativnih metoda rješavanja sporova ima veoma dugu tradiciju i dio je kulture tih država dok je npr. u USA-u, Kanadi, Australiji, Njemačkoj, Francuskoj šira primjena metoda alternativnog rješavanja sporova započela tek devedesetih godina 20. vijeka.

Posljednja istraživanja pokazuju da je medijacija sve više zastupljena, kao dominantan metod alternativnog rješavanja sporova u mnogim zemljama svijeta. Pri tome, treba napomenuti da su određeni oblici medijacije u prošlosti stariji od rješavanja sporova sudskim putem. Početke medijacije možemo sresti u sumerskoj civilazaciji i u zemljama Azije. U nekim zemljama Azije smatra se nečasnim ako strane ne mogu da riješe spor mirnim putem. Na korene medijacije nailazimo i u Bibliji, u Jevanđelju po Mateju, dok francuski pravnici smatraju medijaciju tekovinom francuske revolucije.

Na prostorima Kraljevine Jugoslavije bilježe se tragovi vansudskih institucija- mjesnih sudova u Hrvatskoj, Vojvodini, i Slavoniji, općinskih sudova za posredovanje u Dalmaciji i Sloveniji i sreskih u Srbiji. Poznate su i komisije za mirno rješavanje sporova, mirovna vijeća pri stambenoj upravi i komisije za naknadu poljskih šteta.

U Crnoj Gori medijacija je tesno povezana sa samim nastankom države, kroz mirenje zaraćenih plemena od strane Svetog Petra Cetinjskog. Na najstarije oblike medijacije (mirenja) nailazimo u naselju Mirovica u Baru u kojem su se prema istorijskim podacima mirile zavađene strane i davale obećanje jedne drugima ispod masline stare preko 2000 godina, a takođe je poznata i Pomirdbena dvorana na ostrvu Gospa od Škrpjela koja je predstavljala sveto mjesto u kojoj su se vjekovima mirile zavađene strane i mnogi sporovi riješili na miran način. Zahvaljujući ovome spriječene su mnoge krvne osvete, jer su obećanja i zavjeti koji su dati na ovom mjestu zbog njegove svetosti obavezivali učesnike da poštuju ono što su zavjetovali.

Danijela Vukčević, medijator i trener

Istorijski razvoj alternativnog rješavanja sporova Read More »

Krivična medijacija

Medijacija između maloljetnog učinioca krivičnog djela i oštećenog lica-žrtve je način da se krivičnim djelom i njegovim posljedicama bavimo na drugačiji način od tradicionalnog krivičnog postupka, uz tretman prilagođen žrtvi i maloljetniku, profesionalno vođenje medijatora, njegovu podjednaku empatiju prema žrtvi i maloljetnom učiniocu krivičnog djela. U dobro vođenom procesu medijacije, maloljetnik može obnoviti i usvojiti primjerno ponašanjene zbog uvjerenja da je pogrešno postupio kada je izvršio krivično djelo i da to želi da popravi, a ne zbog straha od mogućih krivičnih sankcija. Žrtva dobija obeštećenje, razvija vještine izlaženja na kraj sa teškim situacijama, da analizira okruženje, donese odluku kojom pomaže sebi i maloljetnom učiniocu krivičnog djela, umjesto da čeka pomoć od nekoga. Kroz uvid u brigu o maloljetniku i o žrtvi, vraća se mir, sigurnost i povjerenje i u njihovoj zajednici
Zakon o postupanju prema maloljetnicima u krivičnom postupku Crne Gore omogućava primjenu alternativne mjere, vaspitnog naloga – poravnanje sa oštećenim, a do poravnanja dolazi u postupku medijacije, koju sprovode medijatori koji su obučeni za medijaciju između maloljetnog učinioca krivičnog djela i žrtve i kojima je Ministarstvo pravde izdalo licencu za rad. To je način da se maloljetnik preusmjeri od sudskog postupka kada državni tužilac za maloljetnike procijeni da izvršenje ovog vaspitnog naloga i odustajanje od krivičnog gonjenja može biti korisno za maloljetnika i žrtvu, bilo da maloljetnik vaspitni nalog izvrši pred državnim tužilaštvom ili pred centrom bezjednosti (policajcem za maloljetnike).
Odluka o nepokretanju krivičnog postupka se donosi uz zahtjev da maloljetnik, prema svojim mogućnostima, popravi ili nadoknadi štetu koju je učinio izvršenjem krivičnog djela i uz saglasnost maloljetnika i oštećenog lica (i njihovih zakonskih zastupnika), koji se upućuju na postupak medijacije, kako bi maloljetnik izvinjenjem, radom, naknadom štete ili na drugi način otklonio učinjenu štetu.
Preduslov za primjenu medijacije, uz propisane zakonske uslove, je da je maloljetno lice sposobno i spremno da preuzme odgovornost za krivično djelo koje mu se stavlja na teret, za svoje ponašanje, za posljedice koje su proistekle iz njegovog neprihvatljivog ponašanja prema žrtvi, da se izvini kroz: priznanje da je žrtvi nanio štetu (uvredu, povredu, materijalnu štetu), objašnjenje svog neprimjerenog ponašanja, izražavanje žaljenja i razumijevanja kako se žrtva osjeća, čime pokazuje da žrtva nije bila odgovorna za štetu koju joj je učinio; i uvjeravanje da je više neće povrijediti te da će prema sopstvenim mogućnostima popraviti ili nadoknaditi šetetu
Zbog posebnog statusa žrtve, prije njenog direktnog uključivanja u postupak medijacije, važno je da se njeni statusi i interesi u potpunosti razmotre. Žrtva treba da bude sposobna da učestvuje u procesu medijacije u odnosu na njenu ranjivost. U medijaciji učestvuju žrtve: koje su spremne da iskoriste svoje pravo da učestvuju u postupku medijacije; koje žele da se susretnu sa maloljetnikom, da iskažu pred njim svoja osjećanja za vrijeme nanošenja štete i nakon toga; koje očekuju korist za sebe-da ostvare pravo na izvinjenje, odštetu i sigurnost, a sudski postupak ne vide kao dobar izbor za sebe. Takođe, to su osobe koje imaju sposobnost: da oproste i da prevaziđu povredu, umjesto da se prepuste protivljenju, odbijanju, ljutnji, ogorčenosti, drugim neprijatnim osjećanjima koja doprinose razvoju stresa i dodatno narušavaju njihovo psihofizičko zdravlje
Na taj način se ulazi u medijaciju, koja je dobrovoljni i povjerljiv razgovor uz pomoć stručnog, posebno obučenog, neutralnog lica – medijatora i sprovodi se kroz tri faze: razgovor sa maloljetnikom, sa ciljem da prihvati odgovornost za svoje postupke; razgovor sa žtvom, sa ciljem da dobije prostor da izrazi svoja osjećanja; zajednički razgovor sa maloljetnikom i žrtvom, sa ciljem jačanja sposobnosti obje strane i pronalaženja zajedničkog rješenja.
Medijator pomaže maloljetniku i žrtvi: da se snađu u konfliktu, uspostave dijalog, otvoreno razgovaraju o konfliktu, razumiju međusobne razlike, iskažu svoje interese i potrebe, razriješe konflikt, bez rizika od novog konflikta i ponavljanja krivičnog djela. Takođe, pomaže im da postignu dogovor o načinu na koji nastala šteta može realno da bude popravljena ili nadoknađena, uz vođenje računa da je nadoknada štete u vezi sa izvršenim krivičnim djelom i primjerena učinjenoj šteti. Kada je, u prisustvu medijatora, postignut prihvatljiv dogovor između žrtve i maloljetnika, o tome se sačinjava sporazum, koji se dostavlja državnom tužiocu za maloljetnike (ili policajcu za maloljetnike).
Državni tužilac za maloljetnike potvrđuje primjerenost, pravednost i zakonitost postignutog sporazuma putem donošenja rješenja o primjeni vaspitnog naloga – poravnanje sa oštećenim, rješenjem verifikuje sporazum postignut u medijaciji tako što se precizno navodi predmet poravnanja: šta sve, pored izvinjenja, maloljetnik treba da uradi i način nadoknade štete koji treba da bude biti dokaziv. Medijator prati izvršenje verifikovanog sporazuma do njegovog ispunjenja i izvještava državnog tužioca.
Ako maloljetnik ispuni dogovorene obaveze: nadoknada uslugom, u naturi ili radom koji je u vezi sa učinjenim krivičnim djelom, uplatom dogovorenog novčanog iznosa ili na neki drugi način, prema njemu neće biti pokrenut krivični postupak.
Veoma često, maloljetnik i žrtva postignu sporazum da se poravnanje izvrši putem izvinjenja. Uz vođenje medijatora, izvinjenje je važan emocionalni proces u kojem maloljetnik: iskazuje nedvosmisleno i konkretizovano izvinjenje; pokazuje pristojnost, poštovanje, empatiju, žaljenje, kajanje i autentično izvinjenje žrtvi; nudi emocionalnu i materijalnu nadoknadu. Takvim ponašanjm izaziva kod žrtve prihvatanje izvinjenja, dolazi se do pregovora o nadoknadi štete, izmirenja, oproštaja, zaborava, bez rizika od novog konflikta i ponavljanja krivičnog djela. U daljem emocionalnom procesu žrtva: iskazuje prihvatanje onoga što se dogodilo, uz odgovarajuće iznošenje svog pogleda i osjećanja; pokazuje otvorenost da čuje i pruži šansu, pristojnost, poštovanje, empatiju prema maloljetnom učiniocu, spremnost na opraštanje i ostavljanje neprijatnog iskustva u prošlosti. Takvim ponašanjem zaziva kod maloljetnika zahvalnost i spremnost na primjereno ponašanje, bez rizika od novog konflikta i ponavljanja povrede, krivičnog djela.
Na taj način, uspješno se zadovolje potrebe žrtve, maloljetnog učinioca krivičnog djela, njihove uže i društvene zajednice: maloljetnik i žrtva obnavljaju samopoštovanje i samopouzdanje, stečeno pozitivno iskustvo u medijaciji šire u njihovoj zajednici, maloljetnik vodi računa o ponašanju i budućem odnosu sa žrtvom i drugima, rizik od ponavljanja krivičnog djela se značajno smanjuje.

Medijatorka: Dijana Popović-Gavranović, socijalna radnica i porodična psihoterapeutkinja

Krivična medijacija Read More »