Djeca veliki dio dana provode u školi, stoga je škola mjesto za nastanak sukoba, ali i za primjenu preventivnih intervencija prema djeci. U sukobe može biti uključeno osoblje škole, učenici, roditelji, lokalna zajednica, jer se svakom učeniku dese nesporazumi i svađe u školi, porodici, komšiluku, klubovima za djecu i mlade, među prijateljima. U školi se stiču znanja, stvaraju i razvijaju međuljudski odnosi i uče različiti obrasci ponašanja. Školsko okruženje koje je, nakon porodice, najbliže djeci za učenje vrijednosti, socijalnih i životnih vještina, može da ih podstakne na razumijevanje prednosti nenasilnog rješavanja sukoba u školi i svakodnevnom životu. U bliskom okruženju djeca mogu da prihvate podučavanje o ljudskim pravima, nenasilnom rješavanju sukoba i medijaciji, novi pogled na sukob kao mogućnost za pronalaženje konstruktivnih i kreativnih rješenja koja će zadovoljiti potrebe svih strana u sukobu, kao i odgovornost za svoje ponašanje u sukobu te da sami rješavaju svoje sukobe.
Školska medijacija je dobrovoljni postupak u kojem medijatori, na neutralni način i koristeći dobre komunikacijske vještine, pomažu stranama u sukobu da, mirnim putem, pronađu rješenje koje je podjednako prihvatljivo za obje strane. Medijatori u školi mogu da budu učenici i nastavnici koji su se za tu ulogu obučili, a medijacija se sprovodi u posebnom prostoru – medijatorskom kutku.
Rješavanje sukoba u školi zahtijeva učešće svih: učenika, nastavnog i nenastavnog osoblja, roditelja, psihologa, pedagoga. Uz podršku obučenog školskog tima, učenici mogu jedni drugima da pomažu u primjeni medijacije jer se vršnjaci najbolje međusobno razumiju i vjeruju jedni drugima. Učenici koji se obuče za primjenu medijacijskih vještina mogu uspješno da posreduju u sukobima koji se javljaju u njihovoj školskoj i široj sredini, između vršnjaka, ali i između učenika i nastavnika, učenika i roditelja.
Medijacija je put kojim svako može da krene da bi riješio sukob, obnovio dobre odnose i saradnju. Oni koji ovladaju vještinama medijacije znaju da u medijaciji nema sudije, krivca ni pobjednika, već se svi osjećaju pobjednicima. Medijacija omogućava nenasilno rješavanje sukoba, jača osjećaj samopoštovanja i vrijednosti kod učenika, kao i osjećaj lične odgovornosti, doprinosi uočavanju pozitivnih osobina kod drugih, razvija međusobno povjerenje. Čak i kada strane u sukobu ne postignu dogovor o rješenju sukoba, medijacija doprinosi kulturi dijaloga, međusobnom razumijevanju, toleranciji i uvažavanju, jer šalje važnu poruku o mirnom rješavanju sukoba.
Školskom medijacijom se neće rješavati sukobi koji su doveli do kršenja školskog pravilnika o izricanju vaspitnih mjera učenicima ili koji imaju karakteristike nasilničkog ponašanja niti koji su rezultirali činjenjem krivičnog djela, jer se time bave policija, tužilaštvo, sudovi. Medijacijom se preventivno može djelovati na učenike u školi i posredovati u rješavanju sukoba kao što su: svađe uslijed neslaganja stavova, uvjerenja, vrijednosti ili interesa, ruganje, ogovaranje, ismijavanje, vrijeđanje, odbacivanje. Takvo ponašanje je posljedica nepoznavanja sopstvenih i tuđih potreba, postojanja stereotipa i predrasuda, nedostatka empatije, neposjedovanja vještina komunikacije, asertivnosti i nenasilnog rješavanja sukoba, što se sve može mijenjati učenjem i vježbanjem. Dosljedno primjenjivana medijacija, od strane svih koji su prošli obuke i savladali tehnike vođenja procesa medijacije, preventivno djeluje i na pojavu nasilja u školi, što se pozitivno odražava i na lokalnu zajednicu u kojoj se takva škola nalazi.
Iskustvo škola koje primjenju medijaciju govori da učenici prihvataju aktivniju ulogu u školskom životu, nenaslno ponašanje, da se druže i uče u prijatnijoj atmosferi i na kvalitetniji način. Roditelji uviđaju da je škola postala bezbjednije i podsticajnije okruženje za djecu, da se poboljšala komunikacija na nivou cijele škole. Nastavnici, pedagozi i psiholozi uočavaju da su učionice postale mirnije jer medijacija omogućava učenicima da rješavaju sukobe i bez pomoći odraslih, da se manje ometa proces učenja pa se osoblje škole manje bavi školskom disciplinom, kao i da učenici više doživljavaju nastavnike kao osobe od povjerenja i obaraćaju im se za savjete te da su se u školi poboljšali odnosi i razvilo međusobno povjerenje. Sve to osnažuje učenike, razvija osjećaj zajedništva i saradnje, usmjerava na korišćenje medijacije u rješavanju sukoba u svakodnevnom životu, čime se preveniraju sukobi i nasilje i širi ideja medijacije u školama i drugim okruženjima.
Centar za alternativno rješavanje sporova